Liga NBA

Čangrizavi dedo Paul u finalu

Dečko iz Winston Salema, na prvu zvuči kao neka horor priča Stephena Kinga. Više je to bio triler, nego horor, ali tu je počeo put našeg današnjeg junaka Chrisa Paula

Malo je ljudi koji su bili toliki majstori, a da su u meni izazivali nelagodu kada ga gledam. Ne, nelagodu sa strane košarkaškog umijeća, jer kada jednom ode u suton (možda i sa titulom), bit će upamćen kao jedan od najboljih plejeva ikada, već nelagodu jer se trudio da bude svima antipatičan, osim ako nisi fan njegove ekipe.

Borac na parketu, čovjek koji nije znao za poraz i predaju u 37. godini će igrati svoje prvo NBA finale, i to sa ekipom kojoj niko nije dao ni promil šanse da se nađe u istom.

Na stranu sve, i sjajne igre Mr. Armanija i Aytona i ostalih role igrača, ali bez njega, motivatora sigurno ne bi stigli ovako daleko.

Od početka karijere se vidjelo da će Chris biti nešto veliko. To je bio onaj legendarni draft kada su izabrana dva Williamsa (Deron i Marvin), i Paul. Jedna stvar koja će mi biti fascinanta kod CP-a je što ovoliko traje.

Ne, on nije jedini košarkaš koji traje i poslije 35. godine, ali koliko je njih trajalo, a da je igrao na poziciji organizatora igre ? Da, jako ih je malo. Možete ih nabrojati na prste jedne, možda i druge ruke.

Skoro čitavu svoju karijeru je bio učesnik play offa, ali uvijek mu je falilo ono nešto, onaj mikrogram sreće, sportske koji zaslužuje vrhunski sportista.

Sa Wake Foresta je otišao u New Orleans koji su tada bili Hornetsi i uz kompoziciju zanimljivih igrača, uspio je te Hornetse odvesti do polufinala zapadne konferencije kada su za vrijeme njegovog mandata i imali najveće šanse da igraju finale konferencije.

Od prosječnih igrača je pravio vrhunske i svakako je bio vođa toga tima, ali kosmička nepravda je da su 3 od 5 igrača iz te postave osvojili prsten (Chandler, West i Stojaković) kasnije u svojoj karijeri. Trudio se, ali nije išlo i onda je kao iz vedra neba bio dogovoren njegov trade u Los Angeles Lakerse, međutim trade je bio blokiran od strane lige jer tada Hornetsi nisu imali vlasnika, pa samim tim je vlasnik bila NBA liga i komesar David Stern je tada blokirao transfer, gdje bi Lakerse postavili kao broj jedan kandidate za titulu.

Znalo se da će otići, ali nakon propalog tradea “skrasio” se u LA Clippersima gdje je upao u jednu mladu i potentnu ekipu predvođenu Blake Griffinom i DeAndre Jordanom.

Godinama se vodila polemika ko je bolji plej iz te draft klase, on ili Deron, koji ga je u početcima karijere bukvalno razvaljivao u svakom njihovom duelu. Činjenica je bila i to da je Deron uvijek imao bolje ekipe što u Utah, što u Netsima, ali u kasnijoj, da ne kažem zrelijoj fazi karijere Chris Paul je pokazao od čega je satkan, i dalje traje, a Deron je svoju karijeru završio prije 4 godine.

Nije išlo, bilo je tu boljih timova koji su pobijeđivali Clipperse iz sezone u sezonu, a biološki sat je lagano počeo otkucavati.

Sljedeća stanica su bili Rocketsi, predvođeni Jamesom Hardenom, ali čangrizavi dedo je pao u sjenu Steph Currya, Kyriea Irvinga koji su se već bili okitili titulom prvaka. S njima je stigao do finala konferencije, ali se Paul povrijedio u petoj utakmici pri vodstvu od 3-2 protiv Warriorsa, koji su na kraju okrenuli seriju i otišli u veliko NBA finale. Frustracije su rasle, i jedina logična stvar je bio rastanak sa Raketama, s kojima nije ostao u baš najboljim odnosima.

Tada se već vidio kraj karijere velikog Paula, pogotovo kada je tradeovan u Thundere, koje je i takve odveo u play off sljedeće sezone i igrao sedam utakmica protiv tih istih Raketa. Znalo se da je Oklahoma usputna stanica i mnogo se pričalo po američkim košarkaškim kuloarima da će potpisati za Lakerse, tim za koji nije mogao zaigrati deceniju prije.

Međutim to se nije desilo, otišao je u Phoenix Sunse, i tu sam bio siguran da će još jedan veliki igrač završiti karijeru, ne samo bez titule, nego bez odigranog NBA finala. Ali prevario sam se kao i mnogi drugi novinari, koji nisu vjerovali da mogu stići u NBA finale.

On ne samo da je odigrao vrhunsku sezonu, nego je ostvario drugi najbolji omjer na zapadnoj konferenciji. I nakon toga mnogi nisu davali šanse, jer realno i Clippersi i Lakersi, pa i Utah su bili veći favoriti za veliko finale.

Jedna digresija, ovaj play off su kao nikada do sada krojile povrede, ali to je nešto s čim moramo živjeti kada pratimo, ne samo košarku, nego svaki sport. Nakon povrede Davisa, Sunsi su pomeli Lakerse s 4-2, a zatim i Nuggetse koje su ispratili metlom.

Pred početak serije finala zapada, kao grom iz vedra neba je stigla vijest, da Paul neće igrati sigurno prve dvije utakmice zbog CoVid protokola, zbog čega je morao u izolaciju, i opet sam se uhvatio za glavu i sam sebi rekao:” E opet ništa.”

Međutim, nakon povrede Kawhia Leonarda, Sunsi su uzeli stvar u svoje ruke i pobijedili 4-2 i plasirali se prvi put u finale od 1993. godine, kada  Barkley, Johnson i društvo jednostavno nisu mogli preko najvećeg, Michaela Jordana.

Sunsi su u finalu predvođeni maestrom, čekaju svog protivnika sa istočne konferencije (Hawksi ili Bucksi). Iskreno, nikada nisam mislio da ću navijati za Sunse, prvenstveno jer sam veliki navijač Spursa, koji su u prvoj deceniji 21. stoljeća odigrali nekoliko play off serija za pamćenje. Ali i to na stranu, nikada nisam vjerovao da ću navijati za Chrisa Paula, čovjeka koji nervira sve oko sebe, ali eto i to se desilo.

Čekamo NBA finale i nadam se da će u suton arizonske pustinje otići okičen prstenom, sa zlatnom mamuzom i šeširom poput Šejna i ispisati jednu od najljepših priča s happy endom.

Chris Paul, čangrizavi dedo, koji se sa svakim svojim timom rastao na ne toliko lijep način, čovjek koji je predsjednik unije igrača, a 90% tih igrača ga ne vole.

Da, to je on. Mangup od 1.85m, s 37. godinom na leđima, koja kuca na vrata.

CP3, čovjek koji ne zna za poraz.

I.A.

Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *